Grad gradila tri brata rođena,
Do tri brata, tri Mrnjavčevića:
Jedno bješe Vukašine kralje,
Drugo bješe Uglješa vojvoda,
Treće bješe Mrnjavčević Gojko;
Grad gradili Skadar na Bojani,
Grad gradili tri godine dana,
Tri godine sa trista majstora;
Ne mogaše temelj podignuti,
A kamoli sagraditi grada:
Što majstori za dan ga sagrade,
To sve vila za noć obaljuje.
Kad nastala godina četvrta,
Tada viče sa planine vila:
“Ne muči se, Vukašine kralje,
Ne muči se i ne harči blaga!
Ne mož, kralje, temelj podignuti,
A kamoli sagraditi grada,
Dok ne nađeš dva slična imena,
Dok nenađeš Stoju i Stojana,
A oboje brata i sestricu,
Da zaziđeš kuli u temelja:
Tako će se temelj obdržati,
I tako ćeš sagraditi grada.”
Kad to začu Vukašine kralje,
On doziva slugu Desimira:
“Desimire, moje čedo drago,
Dosad si mi bio vjerna sluga,
A odsade moje čedo drago!
Hvataj, sine, konje u hintove,
I ponesi šest tovara blaga;
Idi, sine, preko b’jela sv’jeta,
Te ti traži, sine, Stoju i Stojana,
A oboje brata i sestricu;
Ja li otmi, ja l’ za blago kupi,
Dovedi ih Skadru na Bojanu,
Da ziđemo kuli u temelja,
Ne bi l’ nam se temelj obdržao,
I ne bi li sagradili grada.”
Category Archives: Istorija
Kako je uništen Žrnov – Avalon na vrhu Avale
Istražujući na internetu naišao sam na ovaj tekst o starom gradu Žrnovu koji se nekada nalazio na Avali, po nekim tvrdnjama na mestu spomenika Neznanom junaku, a po drugim na mestu hotela.
Žrnov ili Žrnovan je bio srednjovekovna tvrđava smeštena na najvišem vrhu Avale (511m nmv.). Na vrhu su još Rimljani podigli utvrdu, a kasnije su Srbi tu sazidali tvrđavu, koju su potom Osmanlije proširile i ojačale za potrebe napada na Beograd. U gradu je prema legendi stolovao, u pesmama opevani, Porča od Avale. Ostaci utvrđenja su srušeni dinamitom 1934. godine da bi se na tom mestu sagradio mauzolej Spomenik Neznanom junaku, čiji je autor bio vajar Ivan Meštrović.
Continue reading
Ženidba Dušanova

Dušan Silni, srpski car
Kad se ženi srpski car Stjepane,
nadaleko zaprosi đevojku,
u Leđanu, gradu latinskome,
u latinskog kralja Mijaila,
po imenu Roksandu đevojku;
car je prosi, i kralj mu je daje.
Car isprosi po knjigam’ đevojku,
pak doziva Todora vezira:
„Slugo moja, Todore vezire,
da mi ideš bijelu Leđanu,
mome tastu, kralju Mijailu,
da mi s njime svadbu ugovoriš:
kada ćemo poći po đevojku,
koliko li povesti svatova;
da mi vidiš Roksandu đevojku:
može l’ biti za cara carica,
može l’ biti svoj zemlji gospođa;
da je vidiš i da prstenuješ.
Veli njemu Todore vezire:
Continue reading
Bože Pravde – Himnа Republike Srbije
Zvezda me je dobro podsetila na jednu od stvari koja bi trebalo da se nalazi ovde, a još uvek je nema – himna Republike Srbije, “Bože pravde”.
Himnа Republike Srbije jeste svečаnа pesmа „Bože prаvde” Jovаnа Đorđevićа, nа muziku Dаvorinа Jenkа. Nešto više o njoj možete pročitati ispod teksta himne.
Bože Pravde
Ženidba kneza Lazara
Vino pije silan car Stjepane
u Prizrenu, gradu bijelome.
Vino služi vjeran sluga Lazar,
pa sve caru čašu preslužuje,
a na cara krivo pogleduje.
Care pita vjerna sluga Laza:
„Oj Boga ti, vjeran slugo Lazo,
što te pitam, pravo da mi kažeš:
Što ti mene čašu preslužuješ?
Što l’ na mene krivo pogleduješ?
Ali ti je konjic ološao,
ali ti je ruho ostarilo,
al’ t’ je malo golijemna blaga?
Šta t’ je malo u dvoru mojemu?”
Njemu veli vjeran sluga Lazo:
„Voljan budi, care, na besjedi!
Kad me pitaš, pravo da ti kažem:
Nije mene konjic ološao,
niti mi je ruho ostarilo,
nit’ je malo golijemna blaga;
svega dosta u dvoru tvojemu;
voljan budi, care, na besjedi!




