Kada kuli prebijeloj dođeš,
tu kod kuće niđe niko nema,
samo jedna ostarela baka,
to je baka Jovanova majka,
o đevojko, tvoga suđenika;
ona jeste srca milostiva,
dobro će te stara dočekati,
pitaće te što si i od kud si,
ti se nemoj po čem prevariti,
da joj štogod za Jovana kažeš,
no toliko staroj progovaraj:
Jeda Bog da da ti Jovan dođe!
Često će ti Jovan dolaziti.”
Pa otole okrete đevojka,
suze roni niz bijelo lice,
kud god ide Orlujevac nađe
i bijelu Jovanovu kulu.
Kod kule mu niđe niko nema,
samo baka Jovanova-majka,
sjedi stara pred bijelu kulu.
Đevojka joj Božju pomoć viče,
stara baba bolje prihvatila:
„Da si zdravo, lijepa đevojko,
kakva tebe nužda doćerala
ovoj pustoj Jovanovoj kuli?”
A đevojka bila besjedila:
„Eda Bog da da ti Jovan dođe!”
Kad je baba riječ saslušala,
vodi curu na bijelu kulu.
Dolazi joj dijete Jovane,
svaku noćcu Jovan dolazaše,
sa njim idu prebijele vile,
vile panu na bijelu kulu,
dok podrani dijete Jovane,
sa njim lete vile u planine.
Jedno jutro baba podranila,
podranila Jovanova majka
u odaju Milici đevojci,
pa Milici stara besjedila:
„O Milice, moja ćeri draga,
ja imado sina jedinoga
a Jovana od sedam godina,
nestade mi dijete Jovana,
ne znado mu glasa ni avaza.
To govore i pričaju ljudi,
da ga mene odniješe vile,
ili, kćeri, sokolovi sivi,
ostade mu samorana majka,
ne zna jadna šta će ni kako će.
Evo ima petnaest godina
kako majka ne vidi Jovana,
bi voljela viđeti Jovana,
no svu zemlju butun carevinu,
da mi dadu i poklone carstvo.”
Suze roni ovako govori:
„O Jovane, moje rane grdne!”
A gleda je ćerka Stefanova,
pa đevojka srca milostiva,
milostiva ama žalostiva,
vrlo joj se bilo sažaljelo
baš na babu Jovanovu majku,
pa đevojka ‘vako besjedila:
Rubrike:
Poslednja izmena:
| Objavljeno prvi put:
| Objavio/la:
