Mudar bješe vojvoda Momčilo,
mudar bješe, al’ se prevario,
svojoj ljubi tako besjedio:
„Vidosava, vjerna moja ljubo,
za to ću te lasno utješiti,
ti ćeš lasno viđet čilu krila:
kada prvi zapjevaju p’jevci,
ti otidi u noae ahare,
tad će čile popuštiti krila,
tad mu možeš krila sagledati.”
Pak on leže sanak boraviti.
Momčil’ spava, ljuba mu ne spava,
veće sluša mlada u dušeku
kad će prvi p’jevci zapjevati.
A kad prvi p’jevci zapjevaše,
skoči mlada iz meka dušeka;
zapalila fenjer i svijeću,
pa uzima loja i katrana,
ode pravo u nove ahare.
Al’ istina što Momčilo kaže:
Jabučilo krila popuštio,
popuštio krila do kopita.
Tade ona krila namazala,
namaza ih lojem i katranom,
pa svijećom krila zapalila,
te sapali krila Jabučilu;
što ne mogla vatrom sagoreti,
to pod kolan pritegnula tvrdo;
onda mlada ode u riznicu,
dovatila sablju Momčilovu,
te je slanom natopila krvlju,
pak se vrnu u meke dušeke.
Kad ujutru zora zab’jelila,
poranio vojvoda Momčilo,
pa govori ljubi Vidosavi:
Rubrike:
Poslednja izmena:
| Objavljeno prvi put:
| Objavio/la:
