Narodne pesme
-
Dijete Jovan i ćerka cara Stefana
Bože mili, čuda velikoga! Od kako je svijet postanuo, nije ljepši cvijet procvatio, kako što je u Prizrenu gradu mila ćerca srpskog car-Stefana, a Milica lijepa đevojka. Milica je u kavezu rasla bez promjene petnaest godina, a kakva je, šinula je guja, bi rekao i bi se zakleo, al’ je vila, ali je rodila, al’
-
Banović Strahinja
Netko bješe Strahiniću bane, Bješe bane u malenoj Banjskoj, U malenoj Banjskoj kraj Kosova, Da takoga ne ima sokola. Jedno jutro bane podranio, Zove sluge i k sebe prizivlje: “Sluge moje! hitro pohitajte, “Sedlajte mi od megdana đoga, “Okitite, što ljepše možete, “Opašite, što tvrđe možete; “Jel ja, đeco, mislim putovati: “Hoću Banjsku ostaviti grada,
