Vino pije silan car Stjepane
u Prizrenu, gradu bijelome.
Vino služi vjeran sluga Lazar,
pa sve caru čašu preslužuje,
a na cara krivo pogleduje.
Care pita vjerna sluga Laza:
„Oj Boga ti, vjeran slugo Lazo,
što te pitam, pravo da mi kažeš:
Što ti mene čašu preslužuješ?
Što l’ na mene krivo pogleduješ?
Ali ti je konjic ološao,
ali ti je ruho ostarilo,
al’ t’ je malo golijemna blaga?
Šta t’ je malo u dvoru mojemu?“
Njemu veli vjeran sluga Lazo:
„Voljan budi, care, na besjedi!
Kad me pitaš, pravo da ti kažem:
Nije mene konjic ološao,
niti mi je ruho ostarilo,
nit’ je malo golijemna blaga;
svega dosta u dvoru tvojemu;
voljan budi, care, na besjedi!