Boj na Mišaru

Al' besjede dvije 'tice vrane:
"0j‚ gospođo‚ Kulinova ljubo‚
radi bismo dobre kazat glase‚
ne možemo‚ već kakono jeste‚
Mi smo skoro od donje krajine‚
a od Šapca‚ grada bijeloga‚
sa Mišara‚ polja širokoga‚
Viđeli smo mlogu tursku vojsku
oko Šapca‚ grada bijeloga‚
i u vojsci turske poglavice‚
i vid'li smo tvoga gospodara‚
gospodara Kulin–kapetana‚
i vid'li smo Crnoga Đorđija
u Mišaru‚ polju širokome;
U Đorđija petn'est hiljad' Srba‚
a u tvoga Kulin–kapetana‚
u njeg' bješe sto hiljad' Turaka;
Tu smo bili‚ očima gledali‚
kad se dvije udariše vojske
u Mišaru‚ polju širokome‚
jedno srpska‚ a drugo je turska;
pred turskom je Kulin–kapetane‚
a pred srpskom Petroviću Đorđe.
Srpska vojska tursku nadvladala;
Pogibe ti Kulin–kapetane‚
pogubi ga Petroviću Đorđe‚
S njim pogibe trides't hiljad' Turak';
izgiboše turske poglavice‚
po izboru bolji od boljega,
od čestite Bosne kamenite.
Niti ide Kulin–kapetane‚
niti ide‚ niti će ti doći‚
nit' 'se nadaj niti ga pogledaj‚
Rani sina‚ pak šalji na vojsku
Srbija se umirit ne može!"
Kad to žaču Kulinova kada,
ona ciknu kako ljuta guja,
pa kaduna 'vako govorila:
"Jao vrani, da zla moga glasa!
Još mi kaž'te, dva po Bogu brata:
kad ste bili, očima gledali,
znadeše li još kog po imenu
poglavara koj' je poginuo
od čestite Bosne kamenite?"
Govore joj dvije tice vrane: