Boj na Mišaru

"Znamo svakog, gospo Kulinova,
svakog znamo, i kazat hoćemo
poglavara svakog po imenu
i ko ih je, kado, pogubio.
Pogibe ti Mehmed kapetane
od Zvornika, grada bijeloga
pogubi ga Miloš od Pocerja;
pak pogibe paša Sinan-paša
iz Goražda, sa Hercegovine,
pogubi ga Lazarević Luko;
pogibe ti mula Sarajlija,
pogubi ga Čupić kod Drenovca;
pogibe ti Asan Beširević
u Kutogu, lugu zelenome,
pogubi ga pope Smiljaniću;
pogibe ti derventski kapetan,
pogubi ga Valjevac Jakove,
na Dobravi ods'ječe mu glavu.
Nešto Turak' na Savu udari,
na dobrijem konj'ma preploviše,
utekoše u zemlju Njemačku;
kami majci da uteći mogu!
Začuo ih vitez Cincar Janko,
i začuo Lazara Mutape,
pripasaše svijetlo oružije,
prijeđoše u zemlju Njemačku,
pak po tragu poćeraše Turke;
stigoše ih na prvom konaku,
baš na ušću kod vode Bosuta.
Istom Turci na konak ođâli
u Bosutu pred bijelom krčmom,
ali Cincar iz kraja povika:
"Stani, Ture, nijesi uteklo!"
S druge strane Mutap povikao.
Kad to začu Oštroč kapetane,
ludo d'jete, odmah se prepade,
adži-Mosto namah obumrije;
tu doleće Lazar sa Mutapom,
Mutap Mostu odsijeće glavu,
Cincar Janko Oštroč-kapetanu;
uteče im od Gradačca Dedo;
a ni on im ne bi utekao,
al' u Deda mlogo prijatelja,
pa ga sakri njemačka gospoda.
Kad zgubiše Oštroč-kapetana,
tu Srbini kako mrki vuci
od njih pusto oduzeše blago,
i dobre im konje povataše,
a njih jadne u Savu baciše
i ovako Savi govoriše: